U ljubavi točke nema…i točka

U ljubavi točke nema…i točka

Moji roditelji vjenčali su se u listopadu 2004. Tada sam mami bila u trbuhu već osam mjeseci. Imam osjećaj da mi još uvijek predbacuju što nisu išli na medeni mjesec jer sam se rodila tjedan dana nakon njihova vjenčanja. Što se mene tiče, u maminom sam trbuhu mogla ostati još cijeli mjesec jer sam se jako dobro zabavljala. Imala sam hrane koliko sam htjela iako, za moj današnji ukus, malo previše povrća s vrlo malo malih slanih krumpira čiji bih okus ponekad osjetila i koji mi se jako svidio. Voljela bih da ih je jela svaki dan, no nekako imam osjećaj da ih je mama jela potajno, kad tate nije bilo doma. Vrtjela sam se dan i noć, rastezala ruke i vježbala noge. Jest da mi je bilo malo tijesno, ali mogla sam si malo jačim udarcem proširiti životni prostor.
Danas slavim deseti rođendan. Mama i tata cijeli se dan dogovaraju, gotovo prepiru, kako će izgledati proslava mojega rođendana. Naglašavam mojega, i to desetoga rođendana! Prepiru se koga će pozvati, što će se jesti, kakva će biti torta, gdje će tko sjediti, o boji stolnjaka, salveta… Uglavnom svaka rečenica izgovorena kako s mamine strane, tako i s tatine strane, završava riječima, „…i točka!“

Inače njihovo prepiranje često je u našoj tročlanoj obitelji i ja sam često promatrač sa strane, kao da su svakodnevno izbori. Kada započne faza, „…i točka“, ja odmah uzimam kokice i knjigu, zauzimam sjedeći položaj u udobnom naslonjaču i pokušavam čitati Kako je tata osvojio mamu ili Mama je kriva za sve. Mislim, gotovo sam sigurna, da znam čitati, da razumijem značenja svih riječi, rečenica i cijeloga teksta, da mogu neke situacije prepoznati u svojoj obitelji. Ipak, uvijek zaključim da su to samo književna djela u koje se moji roditelji i ja nikako ne uklapamo.
Prepirka traje dosta dugo, tako da ja stignem protegnuti noge, gricnuti zabranjeni čips i poslati koju poruku jer me na početku faze „…i točka!“ uopće ne doživljavaju. Svaka faza „…i točka!“ završava obraćanjem meni, i to riječima: „Slažeš li se, Točkice?“
Najčešće im odgovaram: „ Ne slažem se…i točka!“ No, oni nastavljaju dalje kao da ja nisam tu i nisu čuli što sam im odgovorila. Tako sam ja umjesto Ružice ili Slatkiša postala Točkica…i točka!

Korina Grbić Rilović, 5. b