Sličice s Tajlanda

Tajland, zemlja u kojoj ljudi ne skidaju osmijeh s lica
SLIČICE S TAJLANDA

 

U rano jutro, izlazeći iz aerodromske zgrade, zapuhnut vrućim zrakom i velikom vlagom, postajem svjestan da se nalazim na drugom kontinentu. Dotaknuo sam Jugoistočnu Aziju. U Bangkok, glavni grad Tajlanda, doputovao sam sa svojim roditeljima iz Zagreba preko Dohe nakon četrnaest sati leta. Pomalo zbunjeni zbog promjene vremenske zone, taksijem smo se uputili prema hotelu. Vožnja do hotela, smještenoga u strogome centru drevnoga grada, trajala je sat i pol. Po riječima našega taksiste, izvrsno, jer u kasnijim satima, kada zažive ulice ovoga deset milijunskoga grada, ista vožnja može trajati i tri sata.
Tijekom vožnje skupljam prve dojmove o ovoj krasnoj zemlji tople klime i još toplijih ljudi koji ne skidaju osmijeh s lica. Osjećam mističnost zemlje u kojoj se isprepliću tradicija i modernizam, siromaštvo i najsuvremenija tehnologija.
Nakon kratkoga odmora odlazimo u obilazak grada. Grad je već oživio i prodisao punim plućima. Velike prostrane ulice s pet traka u jednome smjeru prepune su automobila, motora te vozila specifičnih za ovaj dio svijeta, tuk-tuk. To su male otvorene trokolice za prijevoz dva do tri putnika, a znatno su jeftinija od taksija. Interesantno, vozi se lijevom stranom, što je po riječima mojega oca, ostavština britanskih kolonija. Naoko zbrka, ali sve funkcionira i nema zastoja. Primjer najmodernije nadzemne željeznice koja se proteže u četiri smjera i povezuje cijeli grad poznata je bangkoška atrakcija, sky train,. Tiha, savršeno čista, još točnija i prepuna ljudi, dovozi nas za par minuta do našega prvog odredišta – Carske palače. Palača je dugo vremena bila rezidencija tajlandskih vladara, a sada je riznica tajlandske povijesti i u svojim hramovima čuva najvrjednije religiozne eksponate.
Tajland je zemlja budizma, vjere koja se zalaže za mir, ljubav i toleranciju. I to se osjeti na svakome koraku. Tijekom dana obišli smo hram Wat Pho u kojem je izložen ležeći Buda, visok15 i dug 46 metara te hram Wat Traimit ili hram zlatnog Bude koji je sačinjen od pet tona čistoga zlata. Plovili smo po rijeci Chao Praya i obišli čuvenu tržnicu na vodi – stotine čamaca s nevjerojatnom ponudom voća, povrća, cvijeća i začina. Od intenzivnih boja i mirisa zavrtjelo mi se u glavi. Na povratku u hotel divili smo se beskrajnom blještavilu i nepreglednom moru restorana, kafića, trgovačkih centara i brojnim uličnim prodavačima.
Sljedeći smo dan odlučili izaći iz Bangkoka i posjetiti farme slonova i majmuna. Slonovi su na Tajlandu svete životinje i stanovništvo se prema njima odnosi s poštovanjem. Jašući slona, na kratkom safariju kroz prašumu, uvjerio sam se koliko su to vrijedne i pametne životinje. Vraćajući se u Bangkok, na prilazima gradu neka druga slika u odnosu na blještavilo centra. Pogled mi klizi po nepreglednim naseljima malih trošnih kućica prepunima ljudi koji se svakodnevno bore za goli život. Nažalost, i to je dio ove prelijepe zemlje.
Nakon tri dana provedena u Bangkoku, poletjeli smo na našu novu destinaciju, Koh Samui, egzotičan otok smješten u Južnom kineskom moru. To je otok s tropskom klimom, bogatom vegetacijom i dugim pješčanim plažama. Kupali smo se tjedan dana u kristalno čistome moru i isprobavali raznolikost tajlandske kuhinje. Na plaži, u kratkim hlačama i bosi sa stotinama drugih turista dočekali smo Novu godinu uživajući u prekrasnome vatrometu. Zaista neobično iskustvo za nas koji Novu godinu dočekujemo u toploj odjeći, kapi i rukavicama.
Dvanaest dana odmora i pregršt novih iskustava, obogatilo je moj život i proširilo spoznaje o ljudima i životu koji je drugačiji od našega. Leteći prema Zagrebu, osjećao sam tugu. Zavolio sam Tajland. Zavolio sam njegove prekrasne stanovnike, uvijek nasmijane i dobronamjerne. Zavolio sam strku Bangkoka i spokoj rajskih plaža, bogatstvo boja, mirisa i okusa, tradiciju i mističnost.
Obuhvaćajući iz aviona zadnjim pogledom ovu divnu zemlju, odlučih da ću se vratiti.

Antonio Tkalčić, 7. c