Luka Šop: Natjecanje iz povijesti

Luka Šop:  Natjecanje iz povijesti

Na županijskom natjecanju iz povijesti osvojio sam drugo mjesto. Trebao sam biti pozvan na državno natjecanje, ali mi je nedostajao jedan bod da budem jedan od 15 učenika iz cijele Hrvatske koji su išli na Dražvno natjecanje.
Spremao sam se od sâmog početka školske godine. Kupio sam sva četiri udžbenika iz povijesti iz kojih su se sastavljala pitanja. Vježbao sam i po školskim i županijskim testovima prošlih godina. To mi je omogućilo uvjerljiv prolaz na školskom natjecanju. Tada, između školskog i županijskog natjecanja, sam se najviše pripremao. Puno su mi pomogli i roditelji koji su me svaki dan ispitivali po testovima te moj mentor, profesor Krešimir Erdelja koji je sastavljao vježbice u kojima je stavljao samo detalje, poput godina, kopliciranih imena i prezimena ljudi koji nisu bili od prevelike važnosti, neke rijetke kratice i mala mjesta. Najviše sam vježbao uz testove i profesorove vježbice i tako da bi me mama ispitivala, a na youtubeu bismo slušali hitove poznatih jazzista jer sam njih teško pamtio.
Došao je i dan natjecanja. Bio sam uzbuđen i nervozan. Mislio sam da sam test katastrofalno napisao. Međutim, ubrzo me nazvala mama koja mi je rekla da sam drugi i da idem dalje. Nakon nje je nazvao i profesor. Čestitao mi je i, iako je govorio da mu natjecanje uopće nije važno, bio je i on jako sretan. Premda sam ga, za svoje standarde, loše napisao (44/50) , ipak je to bio dobar rezultat obzirom da nitko u našoj županiji nije imao više od 47 bodova.
No, tada mi je profesor saopćio tužnu vijest. Bilo je nas oko 25 kandidata za državno natjecanje (prva tri mjesta u Zagrebu, prva dva u Splitsko – dalmatinskoj i Zagrebačkoj županiji i u svim ostalim županijama samo prvo mjesto), a moglo je ići samo 15. Zato su nas sortirali po bodovima. Najmanje 45 bodova je bilo dovoljno za prolaz, a ja sam imao 44. Bio sam vrlo tužan. Jako sam se veselio Državnom natjecanju, ali ta mi se želja nije ostvarila.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Školske obaveze i dodatno učenje usklađujem tako da u školi pratim i naučim najviše što mogu. Kod kuće napišem zadaću i malo ponovim gradivo. Nikada nisam puno učio kod kuće, to jest nikad nisam učio nego ponavljao. Smatram da se, čak i za peticu, uopće ne treba puno ponavljati kod kuće jer je dovoljno da se vrlo pozorno prati na satu i sve razumije. Ako su ta dva elementa ispunjena, potrebno je samo ponoviti kod kuće – i to je to.
Moj veliki hobi je čitanje knjiga iz povijesti . Volim čitati i vijesti (posebice politiku) iako mi kažu da pretjerujem s time i da me to, u mojoj dobi, uopće ne treba zamarati.
Iako bi mnogli rekli da mi je povijest omiljeni predmet, ja stvarno ne znam koji je. Svaki predmet ima svoj čar i zanimljive teme, ali i doasdne teme. Volim sve predmete i ne bih se mogao odlučiti za number 1. Puno toga me interesira.
Luka Šop, 8.a