Ljubav u pokretu

Do provedbe programa „Ljubav u pokretu“ došlo je tako da sam na jednom seminaru čula da Centar za osobni i profesionalni razvoj “Sreća” u partnerstvu s Centrom za edukaciju i savjetovanje “Sunce” ima namjeru provoditi Preventivni program LJUBAV U POKRETU. Odlučila sam se prijaviti za provedbu programa. Prošla sam selekciju prvog kruga, ušla u drugi i dobila mogućnost da sudjelujem u edukaciji, a onda poslije i u njegovoj provedbi u našoj školi. Ponosna sam što smo jedina škola u Zgrebu u kojoj se program provodi i jedna od 15 u Hrvatskoj od 50-tak škola i drugih ustanova koji su se prijavili za sudjelovanje u programu.
Program provodim ja i to s izabranim učenicima 5.a i 5.b razreda. Nakon prezentacije programa učenici koji su željeli sudjelovati u programu sami su se javili, a selekciju učenika izvršila sam u suradnji s njihovim razrednicima.
Program „Ljubav u pokretu“ provodi se kroz 12 obaveznih radionica i 4 dodatne radionice, koje se odvijaju jedanput tjedno u dogovoreno vrijeme. S programom je upoznato Učiteljsko vijeće i roditelji djece koja su uključena.
Cilj Preventivnog programa „Ljubav u pokretu“ je poticati maksimalan razvoj dječjih potencijala i zdrav razvoj djece kroz njima bliske i zabavne načine izražavanja, omogućiti razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i stvaranje snažnog osobnog integriteta, stvoriti predispozicije za usvajanje kvalitetnih oblika vršnjačkog druženja i zabave i odupiranje negativnim vršnjačkim pritiscima te sprječavati razvoj nasilja i ovisnosti.
Kroz program „Ljubav u pokretu“ djeca uče izražavanje negativnih emocija kroz prihvatljiva ponašanja, nenasilno rješavanje sukoba, toleranciju i suradnju, asertivno ponašanje…
Metode i tehnike koje se primjenjuju u radionicama
• art terapija (likovne tehnike i metode rada)
• psihodrama (dramske tehnike i metode rada)
• terapija pokretom i plesom (plesne tehnike i metode rada)
Vršnjačko nasilje ne bira niti dob niti spol. Tako da se pojavljuje kod svih uzrasta, samo je različitog oblika i intenziteta. Djevojčice su sklonije psihičkom nasilju ( ruganju, ogovaranju, izoliranju… ), a dječaci fizičkom nasilju. Iako je kod nas općenito, kod djece najizraženije verbalno nasilje.
Pojavom interneta pojavio se i novi tip nasilja – cyberbullying. Imali smo par slučajeva cyberbullyinga koji su rano otkriveni i spriječeni isključivo zbog toga jer su učenici na vrijeme prijavili.
U slučajevima ako se nasilje putem interneta nastavi obavještavaju se nadležne institucije kao što su policija i centar za socijalnu skrb.
Treba naglasiti jednu bitnu stvar a to je da nije svaki vršnjački sukob nasilje. Djeca reagiraju kako najbolje znaju, s toga ih kroz preventivne programe učimo socijalnim vještinama i kvalitetnim međuljudskim odnosima. Usredotočujemo se na ponašanje i odgovornost svakog djeteta za vlastito postupanje, a ne na to tko je kriv i tko je prvi počeo.
U takvom poučavanju i odgajanju trebamo sudjelovati svi:
- društvena zajednica – njegovanjem vrijednosti uvažavanja, poštovanja i ravnopravnosti
- mi – koji ih izravno podržavamo u rastu i razvoju
- roditelji – jer važno je osigurati vrijednosni sustav koji naglašava uvažavanje i poštovanje drugih i sigurno okruženje za sve
Ponašanja koja te mogu zaštititi od nasilja u školi:
1. Ponašaj se hrabro.
Čak i kada si jako uplašen jer ti netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro: podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči, nasilniku treba reći “ne”, a zatim mirno otići.
2. Ignoriraj nasilnika
Nasilnik želi tvoju reakciju kako bi „opravdao“ svoje ponašanje.
3. Zauzmi se za sebe.
Važno je jasno dati do znanja osobi koja se ponaša nasilno da nećeš tolerirati takvo ponašanje i da ćeš se povjeriti odrasloj osobi (bilo kojem nastavniku ili pedagoškoj službi).
Neki učenici ne prijavljuju nasilje jer se boje da se stvari još ne pogoršaju ili ne žele „tužakati“. Takvim ponašanjem samo čine veliku uslugu osobi ili osobama koje ih „gnjave“ jer ih na jedan indirektan način podržavaju u takvom ponašanju. Potrebno je objasniti što je tužakanje a što je traženje pomoći:
Tužakanje je kad govoriš što je netko učinio da bi mu nanio zlo.
Traženje pomoći je kada kažeš što ti je netko učinio da bi zaštitio sebe.
Većina učenika u školi nije nasilna, a onima koji se ponašaju nasilno treba pomoći. Ako vidiš i znaš za nasilje ili si i sam osjetio nasilje nemoj šutjeti. Važno je na vrijeme reagirati na svaki i najmanji oblik nasilja jer ako to ne činimo moguće su dugoročno ružne posljedice. Osim toga, svatko u nekom trenutku može postati metom nasilja, djeca ali i odrasli. Zato budimo hrabri i ne okrečimo glavu kada vidimo ili čujemo da netko pati.

Katica Šarić, socijalna pedagoginja