Dani kruha

Jesen

Lišće šušti, kiša pada,

Koraka se čuje zvuk.

Ispod raznih kišobrana

Vlada tihi muk.

Djeca u kabanicama

Trče u svoj dom.

Zadnji list na grani

Pada na meko tlo.

Nika Vlašić

Nikola Milićević, Kruh

Nemojmo povrijediti kruh ni riječju
ni bilo čime, jer on je doista svet
u svojoj darežljivosti, velik u dobroti.
On nas posvuda prati, putuje s nama
u našoj torbi, bdije na našem stolu,
u samoći stražari, uvijek budan i tih.
On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo,
hranio našu mladost, ispunjao nam dane
mirisom i nježnošću. On je uistinu bio
naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug.
U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi,
iz njega su sjale tople srpanjske žetve.
On je skupljao u se sve naše radosti
i naš znoj i suze i stajao je pred nama
kao blaga opomene i tiha mudrost.