Barcelona

U Barcelonu sam krenuo s mamom i tatom u nedjelju 30.ožujka. Putovali smo zrakoplovom. Poletjeli smo u 15 sati. U Barcelonu smo sletjeli u 17 sati. Mislio sam da je naš aerodrom velik, ali ovaj u Barceloni je bio ogroman. Taxi nas je dovezao do hotela. U hotelu se nismo zadržavali. Raspakirali smo stvari i krenuli upoznati ljepote grada Barcelone. Uputili smo se k La Rambli, najvećoj i najpoznatijoj ulici Barcelone. Iznenadio sam se koliko je velik grad naspram Zagreba i koliko stanovnika živi u njemu. Šetajući La Ramblom primijetio sam puno štandova, suvenirnica i ljudi koji glume kipove. Iako je promet na Rambli dozvoljen, najčešće se na nju gleda isključivo kao na pješačku zonu. Razlog je što središnji dio ulice ne prekida promet pa se pješaci mogu bezbrižno kretati cijelim putem od Katalonskog trga do spomenika Kolumbu. Na samom kraju La Ramble nalazi se kip Kristofora Kolumba. Poslije kipa nismo mogli dalje, jer nam je put prepriječilo prelijepo more. Saznao sam da Barcelonu također zovu grad Antonija Gaudija, arhitekta koji je izgradio većinu znamenitosti Barcelone. Sutradan je bio ponedeljak, a obzirom da je radni dan, nije bilo puno ljudi u gradu. Odlučili smo se zaputiti u Park Guell, najpoznatiji i po mnogima najljepši park u Kataloniji. Stvarno je prekrasan. Nakon što smo obišli cijeli park, krenuli smo prema crkvi Sagrada Familia. Nismo mogi ući u nju jer je bila prepuna turista. Mnogi misle da je to katedrala Barcelone, ali nije jer postoji druga u centru grada. U hotel smo se vratili uvečer i kako smo bili vrlo umorni, zaspali smo čim smo legli. Sve to me se dojmilo, ali ništa onoliko koliko i sama utakmica. Utorak smo proveli šetajući gradom željno iščekujući utakmicu između FC Barcelone i Atletico Madrida. U 17 sati krenuli smo prema Camp Nou, najvećem stadionu u Europi. Taxi nas je dovezao do hotela u kojem smo pokupili karte za utakmicu. Tamo smo saznali da u tom hotelu odsjedaju igrači Atletico Madrida. Utakmica je počela u 20:45. Atmosferu kao na Camp Nou nisam vidio nigdje. Navijači su svih 90 minuta pjevali i navijali svim srcem. Utakmica je završila rezultatom 1:1. Vratili smo se u hotel, vjerojatno bih istog trena zaspao da nisam morao čitati lektiru.U srijedu ujutro krenuli smo na aerodrom. Poletjeli smo u 9 sati. U drugi avion presjeli smo na aerodromu u Beču, na kojem smo proveli četiri sata, čekajući avion za Zagreb. U Zagreb smo sletjeli u 17 sati. Nisam mogao ni sanjati da će moje prvo veće putovanje bit u grad iz kojeg dolazi moj najdraži klub. Barcelona mi se jako svidjela i želio bih je još koji puta posjetiti.

                                                                           Toni Planinić, 6.b