Radovi poslani na natjecanje Lovrakovi dani kulture 2016.

 

Naš salaš je ponovno lijep

 

Kada sam jednom posjetila baku i djeda, djed mi je rekao da će me odvesti u salaš. Nikada prije nisam čula tu riječ pa sam upitala djeda što je to. Djed mi je odgovorio da ću uskoro vidjeti. Do salaša smo se vozili preko livada i polja. Kada smo stigli, djed mi je pokazao salaš. Salaš je veliki voćnjak pored šume. U sredini se nalazi malena kućica okružena livadom. Tu kućicu izgradio je moj pradjed. Kućica je već stara, ali meni se jako svidjela. Bijele je boje, ima malena vratašca i samo jedan mali prozor. Kada smo otvorili vrata oko nas je poletjelo mnogo bumbara. Tu je bilo njihovo skrovište. Bila sam presretna jer nikada nisam vidjela toliko bumbara. Djed i ja prošetali smo voćnjakom. Primjetili smo da je izraslo grmlje i da su se neka stabla osušila pa su grane pale. Trava nije bila pokošena, a cvijeće je uvenulo. Odlučili smo urediti salaš. Za nekoliko danau salašu se okupila cijela obitelj i naši rođaci. Svatko je dobio svoj zadatak. Odrasli su rezali grmlje, micali granje i kosili travu. Djeca su bojala ogradu, vrata i prozor kućice. Djed i tata popravili su stari drveni mostić na potoku. Baka nam je pomogla da posadimo cvijeće i ukrasne grmove. Na sredini livade posadili smo stablo trešnje na kojem će rasti slatki plodovi. Bila sam jako ponosna što smo svi zajedno uredili naš salaš. Sada je salaš ponovno lijep.

Dea Mračkovski 2. B

 

KAD SE MALE RUKE SLOŽE, SVE SE MOŽE, SVE SE MOŽE

 

Ja imam dvije male ruke. I moje ruke su se složile da bi trebalo s vremena na vrijeme napraviti nešto lijepo za druge. Još dok sam bila mlada i išla u vrtić puštala sam kosu. Svi su čuli za crtiani film Matovilka ili Zlatokosa. Oduvijek sam htjela imati kosu kao ona, dugačku i zlatnu! Boja se čak i poklapala, tako da mi je ostala, za nadoknaditi, samo dužina. Tako da sam ja puštala svoju kosu tri godine. Polako je kroz te godine završio vrtić i krenula sam u školu. Prvi razred mi je bio odličan. Upoznala sam jako puno prijatelja i svidjele su mi se učiteljice (još uvijek mi se sviđaju, da se razumijemo). Drugi razred je počeo i učiteljice su nam rekle za projekt Kosa ljubavi, te da će se u školi održavati doniranje kose. Odlučila sam pokloniti svoju kosu nekome kome je potrebnija. Ja znam da bi mene veselilo imati kosu dugačku do poda, ali moja duga kosa će više razveseliti nekoga tko je uopće nema. Uostalom moja kosa je bila toliko dugačka i toliko je narasla da je bilo dovoljno da je podijelim s još nekim. Moje kose je bilo dovoljno za dvoje!

Mihaela Molnar 2. b

 

 

Duh

Večer je. Obitelj se okupila u kuhinji da večera. Nakon večere su svi otišli na spavanje.

Dječak i djevojčica su u sobi. Čitaju knjige za školu. Dječak je ogladnio. Otišao je u kuhinju po keksiće. Kada se vratio, dječak je za sobom ostavio otvorena vrata. Odjednom su čuli nekakve zvukove. Dječaka i djevojčicu je uhvatio veliki strah. Vidjeli su veliku sjenu. Mislili su da je to duh. Djevojčica se prekrila prekrivačem, a dječak se sakrio iza vrata. Sjena im se sve više približavala.

Kad je upalila svjetlo vidjeli su da je to bila baka u bijeloj spavaćići. Zagrlila ih je i poželjela laku noć.

Dea Mračkovski 2.b

 

 

Moja ulica lijepa lica

 

Moja ulica je kratka i uska. U sumrak se čuje smijeh radosne djece.

Moja ulica ima jako puno zelenila. Vesele nas prekrasne pjesme ptičica. Ljeti je moja ulica živa i vesela. Prekrasno ljetno sunce obasjava jutarnje kapi rose. Moja ulica je lijepa u svim godišnjim dobima, ali mi se najviše sviđa ljeti. Ona skriva radosti i tuge djece.

Jako volim svoju ulicu.

 

Dea Mračkovski 2. B

 

 

 

Osjetila sam radost

Jednog zimskog jutra probudila sam se i osjećala radosno. Nisam znala što mi je. Krenula sam u školu. Nadala sam se da će mi taj dan biti najbolji u životu. Kada sam vježbala plesanje s prijateljima i učiteljicom, odjednom sam ugledala svog tatu kojeg nisam vidjela ni čula dva mjeseca. Potčala sam prema njemu i zagrlila ga. Bila sam jako sretna i radosna. Željela bih da se svi osjećaju tako radosno kao ja u tatinom zagrljaju.

Lana Mamuzić 2. B

 

 

Pozvani smo u mravlji dom

 

Danas smo pozvani u mravlji dom. Pozvali su moju obitelj jer ja idem s njihovim sinom mravom u vrtić.

Zabava je počela. Svi se zabavljaju. Odjednom su se posvađali mama mrav i moja mama. Obje su govorile da jedna bolje kuha od druge. Održale su natjecanje u kuhanju. Mama mrav nije znala što bi kuhala. Kopirala je jelo od moje mame. Sve su namirnice razbacale.

Vrijeme je kušanja. Tata mrav i moj tata kušaju jelo. Obojica su rekli da ni jedna ne zna kuhati. Mame su se naljutile na tate i rekle im da mjesec dana sami kuhaju.

Ivano Pavić 2. B

 

Da sam ja princeza

Da sam ja princeza živjela bih u velikom dvorcu, vozila bih se u kočiji i imala bih puno lijepih haljina. Brala bih cvijeće za svoju sobu u dvorcu i plesala na balu s kraljevićem. Imali bi četvero djece i četrdeset čuvara i sluga. Često bi išli na izlet u prirodu i uvijek bi plesali dok slušamo lijepu glazbu.

Ella Nežić 2. b

 

Da sam ja političar

 

 

Danas smo u školi dobili zadatak da napišemo što bi mi radili da smo političari.

 

Ja bih, da sam političar odmah ukinuo sve ratove,ili neke grozne stvari.Isto tako

bih maknuo svu sječu drva i uveo zakon za dopuštenje konoplje(marihuane) jer se od nje

može napraviti i papir i može se koristiti umjesto nafte.Ali naravno bih imao veliku kuću

i auto.I možda da djeca dobivaju manje zadaće.I sigurno bih sve zle političare odmah izbacio.

I napravio bih da se sva mora počiste,jer životinje stalno ugibaju:Također bih uveo zakon da se prestanu ubijati životinje jer sam i sam probao jednu biljku koja kada se sprži kao prvo izgleda kao meso a kao drugo ima okus na meso.Ali samo možda u mini-mini-minimalnim količinama zbog kože, perja i vune. I svim beskućnicima bih priuštio bolji život,

a to bih učino tako što bih im dao hranu, vode i kuću. I uveo bih da ljudi ne moraju raditi.

Zbog toga jer je sve to nepotrebno.Samo zli političari žele vladati svijetom.I još samo

nešto,kakve razlike ima između monopoly i ,,običnih’’novaca jer je sve to samo običan

papir.Samo što na ,,običnim’’novcima ima slika neke plemenite osobe ili neke

građevine.

 

I tako smo shvatili da je svijet pun okrutnih političara nažalost

ali će sve to biti drukčije za par godina.

 

 

 

Mat Katalenić 4.c Oš Rudeš

Da sam potočić

 

Da sam potočić mogao bi svašta raditi i svuda putovati.

Da sam potočić jurio bi niz veliku planinu i polako bi se spuštao u šumu.

U šumi bi se skrivao od sunca i upoznao bih puno različitih životinja. Na livadi s puno cvijeća djeca bi bacala kamenčiće po meni. Najbolji prijatelj bi mi bio zeko a najbolja prijateljica ribica Potočnica.

Bilo bi lijepo biti potočić i nadam se da ću jednoga dana i biti !!!

 

Kristian Crnčić 4.c

 

GRAD IZ MAŠTE
Voljela bih vidjeti grad iz mašte. Opisat ću ga.
Moj grad ima zgradu kao glavu. Oči kao svjetla iz stanova. On voli mirisati cvijeće po livadama. Voli pričati o svemu. Sluša glazbu iz stanova. Ima pluća kao stabla. Ulice su mu krvne žile. Crveni auti koji prolaze ulicama su krv. On voli nositi crno-bijeli ogrtač, u džepovima nosi znakove i semafore kao igračke. Ima lijepi smeđi šešir. Ruke su mu školski autobusi koji voze djecu i učenike u školu. Noge bi mu bile kamioni koji nose zgrade. Poneke zebre bi mu bile gumbi. Uši su mu antene za gledanje televizora. Rijeke, jezera, potoci i mora bili bi mu ukrasi za ogrtač.
Ja ne bih živjela u tome gradu zato što je pomalo čudan, a bolje mi je živjeti u svome gradu.
Ema Lažeta, 4.c

 

Ja, predsjednica

 

Da sam ja predsjednica cijeli bih svijet promijenila. Sve bi bilo bolje, lakše ,jednostavnije.

Sagradila bih više škola, fakulteta, bolnica i drugih važnih ustanova. Smanjila bih broj tvornica, da ne štete prirodi i okolišu. Cigarete i alkohol se ne bi prodavali u trgovinama. Poštovala bih radnike koji teško rade. Osobama koje nemaju novaca za plaćanje računa povećala bih plaće i mirovine, a smanjila poreze. Svima bih pomagala ,beskućnicima, napuštenim životinjama. Gradila bih dječja igrališta i moderne škole. Svoje prijateljice bih vodila na ljetovanja i zimovanja. Vladala bih cijelom zemljom i bila najbolja predsjednica.

Paola Perišić 3. b

 

Kad bih imao 100 zlatnika

 

Kad bih imao sto zlatnika, ja bih…

Idemo od početka. Tih sto zlatnika našao sam na ulici. No, pomislio sam kako ne bi bilo u redu kad bih tih sto zlatnika potrošio na sebe. Isus nas uči da novac za hranu trebamo zaraditi svojim rukama, pa sam  odlučio ovako. Ja imam šta obući, imam hranu i vodu, kuću i kućne ljubimce, prijatelje, ljubav oca i majke i školovanje. Meni više ništa ne treba, i da naravno, zaboravio sam na zdravlje. Osamdeset zlatnika ću dati djeci, ljudima u Africi. I tako sam učinio. Šetao sam do kuće i razmišljao na što ću potrošiti ostaih dvadeset zlatnika. Htio sam mami i tati organizirati pristojnu večeru. No, putem sam sreo čovjeka koji je prosio za kruh. Dao sam mu pet zlatnika. Pristojno je zahvalio. Ostalo mi je petnaest zlatnika. U redu. I to je dovoljno. No vidio sam još jednog čovjeka. Trebao je deset zlatnika za napuštene pse. Doimao se pošteno. Dao sam mu deset zlatnika. Bio je jako sretan. Kad sam došao kući, sve sam ispričao roditeljima, i ispričao se zbog večere. Pet zlatnika nije dovoljno. No mama, kad je čula što sam učinio….rekla je: „Upravo si mi dao više od milijun zlatnika!“. Ako razumijete ovu priču pokušajte napraviti nešto slično.

 

Marko Bartolek Micek, 4.c

 

 

U Kopačkom ritu

 

Krenuo sam u Kopački rit. Išao sam autobusom kako mama i tata ne bi trošili toliko goriva. Bio sam uzbuđen. Jedva sam čekao vidjeti svog prijatelja Svena. Stigao sam.

Bila je zima, vrlo hladna s dosta snijega. Cijelo vrijeme sam razmišljao šta ćemo Sven i ja raditi. Njegovi roditelji su imali  puno posla, pa ih baš i nisam često viđao. Tamo se svake zime raznosi hranivo za životinje. Sven i ja smo odlučili pomoći. Bilo je uzbudljivo, čitavo vrijeme sam maštao o takvim stvarima. Dobili smo dva otoka, Crnu Gredu i Poljanu. Prvi tjedan voda još nije bila zaleđena pa smo mogli ići čamcem. Sven je u svojoj kući imao predivan kamin. Baš mi se sviđao. Htio sam isti takav, svoj! Predsjednik Vučević je rekao da se čuvamo lovokradica jer često znaju dolaziti zimi. Neki kažu da su u toj močvari vidjeli duha obučenog u bijelo. Toga sam se malo uplašio, ali bio sam hrabar. Kada smo jedan dan došli na Poljanu oko prvog hranilišta je bilo srna, jelena i pokoji zec. Bio je to predivan prizor. Najljepši i najslađi u mom životu. Bio sam sretan što mogu pomoći tim životinjama.

Jedan dan sam uočio nekakvu zemunicu. Bila je dobro sakrivena. Ali žurilo nam se pa nisam stigao pogledati. Ponovno sam došao sutradan sa Svenom. Kada smo ušli, unutra su bile razne ustrijeljene životinje. Bilo nam ih je žao. Morali smo nešto poduzeti. Unutra sam našao puce koje je bilo jako lijepo. U tom trenutku netko je ušao u zemunicu. Istrčali smo van i zaljučali zemunicu lokotom. Putem do čamca našli smo ranjenu srnu. Polako smo je stavili u čamac. Otišli smo do Vučevića. Zajedno s njim i s drugim članovima lovačkog društva, odmah smo krenuli prema zemunici. Nažalost tamo više nije bilo lovokradice. Imali smo sastanak. Sven i ja smo shvatili da Levayu – članu lovačkog društva, nedostaje jedno puce, a sjetili smo se da smo puce našli na podu zemunice. Zato smo pozvali krojača iz sela. Rekao je da je to puce sašio Levayu. Još su na pucetu bili urezani njegovi inicijali. Kako smo to pred svima rekli, Levay se odmah počeo braniti i mrmljati neke gluposti.

Svenu i meni svi su čestitali a dobili smo i nagrade. Bio sma malo tužan što sam morao ići. No dobro smo se zabavili a nešto i naučili.

 

Marko Bartole Micek, 4.c

 

Kad ljubav pokuca na vrata

 

Kad ti ljubav pokuca na vrata

ti ne znaš što bi tada

no , ipak vrata otvoriš

i u raj poletiš.

 

Oboje ustrtareni stojite

progovoriti se bojite

otvaraju se usta

ali glasa nema.

 

No , onda ih zatvori

i riječi zaboravi

ali pogled znači sve

i zajedno sretni ste oboje.

 

Ema Spajić  4.b

 

J E S E N

U zraku je miris jeseni. Svojim lijepim bojama i mirisima polagano kuca na naša vrata. Još jučer su listovi drvoreda bili zeleni, a jutros su postali žućkastocrveni i smeđkasti.
Na granama više nema malih lastavica jer polagano odlaze na jug. Šumske životinje pripremaju se za zimski san. Dani su ugodno topli pa možemo uživati u šetnji prirodom. Najljepša mi je jesen u bakinom dvorištu jer nam donosi mnoge plodove prirode: sočne jabuke i kruške, ukusne šljive i mirisno grožđe. U vrtu su dozrijele žute i narančaste paprike i velike crvene rajčice.
Posebno volim kada se našim dvorištem počinje širiti miris bakine zimnice. Jesen je božanstvena jer kao da je sve od zlata. Zato mi je najdraže godišnje doba.
Katja Juričić,4.a

 

Mašta

 

U mašti traži

na malenoj plaži

morskog vuka

što se skriva

i tuljana što veselo pliva.

 

U mašti traži

vesele draži

Igre, smijeh i šalu

za dječicu malu.

 

 

Ivan Gagulić 2. c

 

Moj pas Skočko

 

Moj pas Skočko

pravi je zloćko.

Zovem ga da poskoči,

a on me iznenada preskoči.

Bacim loptu da donese,

a on ju odnese.

Uzme kost

i pogodi moj nos.

Dok tužno plačem od boli

on zalaje, pa me voli.

Naša ljubav je do neba,

ja ga trebam,

on me treba.

 

LUCIJA DUJMOVIĆ 4.A

 

Moja mačka

 

Po cijele me dane pratila,

I vrijeme mi kratila.

 

Zajedno smo šetali,

Roditeljima smetali

I loptu okretali.

 

Po stanu smo divljali i trčkarali,

Pa u kazni dugo odmarali.

 

Onda smo jako pazili

Pa nismo po blatu gazili.

 

Posvuda nas je bilo

Dok se sunce nije skrilo.

 

Teo Husanović    4.d

 

Moja simpatija

 

Moja simpatija ide sa mnom u razred. On se zove Ivan.

Ivan ima deset godina. Slavi rođendan u dvanaestom mjesecu. Visok je. Ima smeđe oči i svijetlo smeđu kosu. Rekao mi je da voli špagete i da su mu najdraže boje crvena i plava. Često se svađa sa dečkima. Ivan ima starijeg brata. Ivanov brat se zove Luka. Luka ide u šesti razred sa mojim bratom. Ivan ima psa – kujicu Tiju.  Živi u stanu u zgradi. Trenira košarku. Dobar je u graničaru. U školi ima razne ocjene. Ja mislim da nekada dobije lošu ocjenu zato što ne pročita zadatak do kraja.

Ja  sam u Ivana zaljubljena od  prvog razreda. Do kada ću biti?  Ne znam.

 

Petra Kušter 4.d

 

Pekarova čuda

Blagoslovljeni kruh jedemo
i zajedno ga slavimo,
on je plod zemlje naše
Bog nam kruh dadoše.

Pekar prvo tijesto pravi
zatim u pećnicu kruh stavi,
na stolovima diljem svijeta
čekat će te kruha feta!

Pogačice,slančići,pereci i krafne
pekarova su čuda,
od tih peciva
glava mu je luda.

Kada padne noć
pekar na spavanje mora poć
on ujutro rano se budi
i rukama se jako trudi.

Kruh moramo jesti svi
da bi zdravi bili mi.
on svjetska namirnica je
bez njega moguće preživjeti nije.

Ema Spajić i Lora Novak,4.b

 

Pekarovo blago

 

Korak po korak,

od zrna do kruha.

Slatko i slano,

to je znano!

 

Ruke ga bijele

umijesile,

pa ga u peć

smjestile!

 

Da ga ima za

sve ljude,

pekari se

rano bude!

 

Kruh nam je

svima mio,

to je i pekar htio!

 

Nina Jonjić i Paula Tolić 4.b

 

Pismo Jozefu

Dragi Jozef,

Tvoja priča je pomalo tužna i zato ću ti i ja ispričati svoju pomalo tužnu priču.

Kada sam krenula u školu bila sam najveća djevojčica u svom razredu. Često su me zezali zbog toga. Nisam se baš javljala na satu, bila sam tiha i povučena. Zatim sam krenula u drugi razredi u drugu školu. Vrijeme je prolazilo, a ja sam počela stjecati nove prijatelje. Sada idem u treći razred i volim ići u školu.Veselim se školi. Isada ima dana kada se ne slažemo, ali to je normalno. Više nisam tužna zbog toga jer se brzo pomirimo. Moglo bi se reći da moja priča poprima pomalo sretan završetak. Nadam se da će i tvoja priča postati sretna. Nije važno kakav si.Pravi prijatelji će te prihvatiti baš takvog kakav jesi.

Sara Dragić 3.b

 

Plava priča

 

Jedne noći plava zvijezda na plavom oblaku je spavala. Odjednom je zapuhao plavi vjetar i plava zvijezda je pala u plavo more. Probudila se i vidjela plavu ribu. Počele su se igrati s plavim kamenčićem. Uživale su u plavim dubinama. Zajedno su krenule u plavu školu, pisale test iz plavomatike. Dobile su petice iz plavotesta. Bilo im je jako zabavno. Plava zvijezda se vratila na plavo nebo i ispričala plavomami gdje je bila i što je sve vidjela.

 

Dora Dvojković 2. c

 

PORUKE MIRA DJECI SVIJETA

 

Imigrantska djeco!

Savjetujem vam da, gdje god bili i kamo god išli, živite u miru i slozi i volite druge. Vama je, kao i svima drugima, teško. Ako ikada nađete doma, širite mir i ljubav da ne bude više rata.

 

Siromašna djeco!

Nadam se da ćete dobiti hranu i da ćete napokon normalno živjeti i širiti ljubav na sve strane. Mnogi vas ne žele, no ako se potrudite, možda nestane siromaštvo. Svi zaslužuju normalan život.

 

Djeco u ratu!

Vama treba mir i dobro, a ne rat. Ljudi vas iskorištavaju za rat da se ne bi morali boriti, no vi biste morali biti kod kuće i širiti toplinu u domovima. Djeca ne idu u rat jer su ona budućnost svijeta.

 

Sva djeca moraju biti poštena i dobra. Djeca moraju biti školovana i učena jer kad narastu, bit će budućnost zemlje.

 

 

 

Marijan Lažeta, 4.c

 

Proljeće

 

Proljeće počinje 21. ožujka, a završava 21. lipnja. Bila sam u šetnji s razredom. Vidjela sam vazdazeleno drveće koje je cijelu godinu zeleno, i listopadno drveće koje je sada propupalo. Ljudi su počeli uređivati dvorišta i vrtove. U vrtovima ima puno narcisa, zumbula ,maćuhica i ljubičica. Trava je zelena i u njoj ima potočnica, tratinčica i žutih maslačaka. Bilo je toplo. Pratio nas je pjev ptica.

Volim proljeće jer je toplo i lijepo.

 

Nia  Terglav  2.a

 

Sretan grad

 

Moj sretan grad zove se Jankograd. Nalazi se na otoku koji je prekriven energetskim poljem. To polje Jankograd štiti od neprijatelja. Jankograd se prostire po cijelom otoku.

U Jankogradu svi stanovnici imaju specijalne satove kojima se mogu teleportirati pa je lakše kretanje. Satovi rade samo na otoku. Kuće su lijepe i velike. Nema zgrada niti tvornica. Škole su prostrane, učenici su dobri i poslušni, a ljudi međusobno druželjubivi. U Jakogradu nema vojnika, nego roboti štite otok. Naime, za vrijeme kiše, energetsko polje se isključi i tada roboti čuvaju otok. Kad kiša prestrane, energetsko polje se ponovno uključi, a roboti se vraćaju u svoju bazu. Jankograd je poseban po tome što se u gradu izmijenjuju istovremeno sva četri godišnja doba. Na sjeveru je zima, na jugu ljeto, na istoku proljeće, a na zapadu jesen. Svatko bira koje godišnje doba voli i tamo odluči živjeti.

I meni se Jankograd sviđa. Tamo sam sretan i glavni, jer ja sam predsjednik ovog sretnog grada.

 

Janko Šeler, 4. d

 

Sretan rođendan domovino

Tu sam rođena,

Tu rastem i živim,

volim te

i tebi se divim.

 

Volim tvoje zelene šume,

zlatne nizine,

visoko gorje

i plavo Jadransko more.

 

Domovino moja,

ponosu moj!

Neka ti je sretan

ovaj dan tvoj!

 

Hrvatsko naša,

nek se zastave vijore!

Na velikoj torti

nek ti svijeće gore!

 

Emma Mustić – Zlaćki

 

U KOPAČKOM RITU

Moj prijatelj je pozvao mene i moga brata u Kopačevo. To je selo pokraj Kopačkog rita.

Bila je zima. Krenuli smo autobusom. Kada smo stigli naš prijatelj  nas je dočekao i odveo do njegove kuće. Išli smo u restoran njegovog oca koji se zove “Zlatna udica“. Njegova mama je kuharica u njihovom restoranu, a tata je konobar. Tamo smo ručali. Predvečer smo se u sobi tukli s jastucima. Bilo je jako zabavno.       Sutradan smo nosili hranu u hranilište. Išli smo s čamcem, jer je to močvara. BOJALA SAM SE! Našli smo mrtvog  jelena , a ispod njega  nečije dugme. Stavila sam ga u džep  i počeli istraživati. Našli smo  i  ključ od nečega. Nije bio niti od jedne kuće, podruma ili dvorišta u selu. Otišli smo po čamac  da  pretražimo močvaru. Tamo smo našli zemunicu. U njoj je bilo puno mesa i kože od životinja. To smo otišli reći do restorana  predsjedniku lovačkog društva. Rekao nam je da su to lovokradice.  U zemunici je bila i  bijela kabanica. Za dva dana, točnije u nedjelju smo našli onoga koji je držao u zemunici meso i životinjsku kože.  To je bio lovoradica Luka. Noću je plašio i ubijao životinje.  Kažnjen je. Sada kada je sve riješeno više se ne bojim.

Lovokradica je završio u zatvoru, a ja se sretno vratila sa bratom kući.

Ema Lažeta 4 .c

 

Vječna ljubav

Ljubav je postojala od početka svijeta i postojat će do samog kraja.

Lara je uspješna šestašica. No od prvog razreda taji svoje osjećaje prema Leonu, prijatelju iz razreda. Iako je uspješna, jako je povučena. Sve svoje probleme podjelila je sa svojom jedinom pravom prijateljicom Lucijom. Tjedan dana prije Valentinova, učiteljica je zadala razredu da napišu sastavak o svojoj simpatiji. Lara je  isprva bila prestravljena, on onda je skuplia hrabrost i napisala sastavak. Sutradan  je na Larinu nesreću, sastavak se pojavi u Školskom časopisu. Čim je ušla u razred, Leon je došao pred nju i zagrli je.

Od tog trenutka njihova ljubav, trajala je vječno.

Paula Tolić i Lora Novak 4.b

 

Vjetar i list

Stigla je prelijepa jesen. Sve je mirisno i šareno. Jesenski vjetar igra se u raznobojnim krošnjama.
Jednoga dana u parku vidjela sam prekrasan list. Bio je velik i obojan toplim jesenskim bojama. Zapuhao je ugodan vjetar. Vjetru se svidio taj list pa ga je zamotao u svoju kosu. Poveo ga je sa sobom na putovanje. Po putu su vjetar i list pričali. List je upitao vjetar može li ga spustiti u rijeku Savu. Vjetar je pristao i nježno ga položio na rijeku. List je uživao plutajući na bistroj rijeci. Vjetar ga je nakon nekog vremena podignuo. S njim je letio kako bi ga osušio. Jurili su iznad oblaka i igrali se s drugim vjetrovima. Vidjeli su zlatna polja kukuruza i još uvijek zelene livade. Stigli su u jednu šumu koja je bila šarena i polako je tonula u jesenski ugođaj. Morali su se vratiti u park jer je vjetar imao sastanak s drugim vjetrovima. List mu je rekao da ga spusti u ruke nekog djeteta. Stigao je u moje ruke.
Stavila sam ga u čašu s vodom i imala pravu jesen u svojoj sobi.

Klara Lažeta, 4.D

 

Zlatna jesen

 

Jednog jesenskog jutra otvorila sam oči i vidjela zlatno svijetlo kroz prozor.

Pogledala sam van i vidjela da listovi,  koji su bile zelene boje, lagano žute.

Brzo sam se obukla, probudila brata i zatim smo svi skupa doručkovali. Nakon doručka uputili smo se u šumu na branje kestena. Pogodili smo pravi dan jer je tlo u šumi bilo puno velikih debelih kestena. Dok smo hodali lišće nam je šuštalo pod nogama. Tata je rekao da smo skupili bar pet kila kestena. Krenuli smo kući, umorni i gladni. Usput smo stali u restoranu Jesenski dani gdje smo pojeli slastan ručak. Kad smo došli doma baka nas je dočekala s bučnicom. Jeli smo bučnicu i pekli kestene.

Ja volim jesen jer idemo u šumu brati kestene i volim jesen jer je zlatna.

Zlatan jesen je stigla u moj grad.

 

Ema Morić,  4.a

Bit ću svjetionik

Kad netko treba moju pomoć ja sam njegov svjetionik. Kada se nekome ušulja tuga u glavu, a treba pomoć oko zadaće ili slično, ja mu posvijetlim put, taj zadatak i njegovu glavu. Tako bi mu pomogla da uopće više nema muke oko zadaće.                                                                                                          Kada se nekome srce ledi, ja mu pomognem svojom ljubavlju koja je jača i toplija od leda tako da otopi taj led. Ja, kao svjetionik, pomažem svim ljudima kojima je potrebna pomoć.                                                                                            Tada se osjećam kao pravi svjetionik.

 

Mihaela Molnar, 2.b

 

Crna priča

 

Bila jednom jedna djevojčica koja je stalno željela nešto crno. Nije voljela jesti ništa osim crnog rižota. Nosila je samo crnu odjeću. Mama ju je nagovarala da mora jesti juhu jer je jako zdrava, ali djevojčica nije željela jesti juhu jer je žute a ne crne boje. Kada je jednog dana djevojčica išla na spavanje, mama oj je počela pričati crnu priču. Bio jednom jedan ogromni crni div iz crne šume….

Djevojčica se bojala te priče. Od tog dana postala je poslušna i nije više željela ništa crno.

Pia Ezgeta 2.d

 

Da sam ja znatiželjni mrav

Da sam ja znatiželjni mrav stalno bi negdje putovala i provlačila se kroz travu. Upoznala bi bubamare, skakavce i leptire. Kada bi se umorila legla bi na neki cvjetić, a kada bi došla ptičica popela bi se na nju i dugo letjela. Ptica bi doletjela do gnijezda, pa bi se igrala sa ptićima. Kada bi se umorila spustila bi se po drvetu i legla na list. Vjetar bi me odnio do livade na kojoj je moj stan mravinjak.

Luna Katalenić 2.d

 

Draga Zemljo!

Draga naša Zemljo, mirisna i plava, čuvat ćemo te do zadnjeg daha.

Da nam zdrava i mirisna budeš cijele ove godine. Hvala ti za sunce koje sije, za šume koje rastu,za biljke koje cvjetaju, za oblake koji plove po nebu plavu i za sve plodove. Prije nekoliko dana si slavila rođendan, pa ti želim sve najbolje. Želim više planina i potoka. Volim te, ali priznajem da te ponekad i uvrijedim. Oprosti mi ,draga Zemljo,znam da ću biti bolja. Očistit ću sve potoke, planine i gore. Draga naša Zemljo, znam da u tebi ima puno smeća, a dobro bi bilo da je više cvijeća!

Daria Lebo 3.c

 

Kiša

Ne volim kišu jer tada ne mogu šetati sa svojim ljubimcem Toto Boomom i igrati se vani.Nažalost vrijeme nas nikada ne pita za naše želje.Danas je opet kišni dan. Napisao sam zadaću, brat opet gleda televiziju, a pas spava. Zvao sam prijatelje, ali i oni su bili bezvoljni. Odlučio sam ipak nagovoriti brata na igru i druženje. Sjetio sam se jedne igre koju sam dobio za rođendan. Dobro smo se zabavili. Kiša je sve jače padala, a mi smo se sve bolje zabavljali. Nakon dugo vremena kiša je konačno prestala. Obukli smo se i poveli psa u šetnju. Zrak je bio svjež, a priroda kao da se probudila. Toto je uživao kupajući se u lokvicama, kao i moj brat koji je u svaku uskočio. Tada sam shvatio da i kišni dan može biti lijep i zabavan.

Fran Pradegan 3.c

 

Pas na ulici

Djeca iz zgrade igrala su se skrivača. Jedna se djevojčica sakrila iza ulaznih vrata. Dječak je otišao u stan i provirio kroz prozor, a druga je djevojčica otrčala u dvorište. Tamo je spazila malog smeđeg psa. Prešla je preko ceste i uzela psića. Pozvala je i ostale prijatelje da i oni dođu van da ga vide.  Svima se svidio i svi su ga htjeli pomaziti. Dječak se s psićem igrao lopticom, dok su djevojčice veselo gledale. Psić je trčao za njima, bio je radostan i mahao je repom. Tu je igru kroz prozor gledala imama. Injoj se psić svidio. Pomislila je da je gladan pa mu je dala kost. Djed ga je zagrlio, djevojčica mu se veselila, a dječak je veselo gledao. Sve je razveselio umiljati psić.

Dorotea Korbar  3.a

 

Da sam ja potočić

Izvirem iz Švicarskih alpa puna uzbuđenja, iščekivanja da vidim sve.

Tečem niz planinu. Hladi me hladan zrak, a zubato sunce osvjetljava mi put. Dok se spuštam niz planinu, snježno bijele koze prave mi društvo. Obronci planine puni su plavih cvjetića koji su nešto najljepše što sam ikad vidjela. Mali bjeli kozlić           nagnuo se da popije malo moje svježe i bistre vode. Kad se kozlić napojio, odskakutao je do svoje mame. Bjeli, gusti oblaci ogledavaju se u moju kristalno čistu vodu. Došla sam  do drvene kućice. Iz kućice, izašla je djevojčica, koja koja me je zamolila malo vode. Rekla sam da može. Djevojčica je ugrabila malo vode i veselo se vratila u kućicu. Tekla sam i tekla. Lagani vjetrić nosio je zanosan miris prekrasnog cvijeća. Ptićice su cvrkutale prekrasnu melodiju. Smeđe i bjele koze igrale su se u travi. Došla sam do podnožja planine i ušla sam u veliku vazdazelenu šumu. Sove huću. Šumske jagode i borovnice izgledaju kao crveni i plavi rubini. Jele i smreke uzdižu se u vis, kao neboderi u New Yorku. Maleni medvjedići se igraju i traže borovnice. Vukovi zavijaju, a medvjedi brundaju.

Mojoj pustolovini došao je kraj. Usred velike šume nalazi se jako maleno jezero. Tamo ja počivam. Nimalo mi nije žao što je moja pustolovina završila. Sve je uklesano u moje sjećanje, svaki prekrasan trenutak.

 

 

Vitomira Vuljak 4.b

Da sam ja potočić

Čujem cvrekute ptica. Ogledavam se, a oko mene predivna proljetna šuma, sva rascvjetana, osjećam se opušteno, lagano.

Na kamenju oko mene sjaji se mahovina. I evo ga krećem. Krenula sam niz procvjetanu livadu, pa kroz guštaru i odjednom  pogledam, a u daljini iznad visokih zgrada viri neki mač i shvatim da sam u New Yorku, a onaj mač pripada Kipu slobode. Sad još samo fali da završim u Egiptu pored Faraonove piramide. I, eto, tamo sam! Baš zanimljivo. Neki pjesak je oko mene i evo me na Havajima. Neke mlade gospodične u CAFE BARU plešu trbušni ples. Krenem niz plažu i evo me u Las Vegasu. Bože ovi laseri i svjetla mi nimalo ne odgovaraju. A tek da vidite električne autiće u kojima djeca jure. Malo, malo i evo me u Finskoj. O, kuća Djeda Mraza, a tu su i saonice. Brrr!!! Što je hladno. Opa Bijela kuća, to znači da sam u SAD-u. Upravo sam ušla u Berlin, glavni grad Njemačke, a šteta već sam na ulazu u Brazil. Doša sam u pravo vrjeme, Neymar dijeli autograme. Evo me u Londonu. Baš su zanimljivi ti crveni autobusi.

Ajme predamnom je nekakva ogromna rijeka. Uredu uznemirena sam ali i sretna. Najviše mi se dojmila Finska, ipak to je Djed Mraz. Bok! Upravo se uljevam!

 

Volim te , svijete!

Volim te, svijete, mirišljivi cvijete

volim te kao malo dijete.

 

Tvoje morske oči

pomažu mi  u tamnoj noći.

 

Probudi me tvoja rosa,

po njoj rado trčim bosa.

 

Dok pišem o tebi svijete

u trbuhu mi leptiri lete.

 

Volim tvoje nizine.

volim tvoje planine.

 

Volim tvoje duboko more.

volim tvoje zelene gore.

 

Anja Jugec 3.c